Sažetak
Percepcija o važnosti etičkih normi, evidentno apriornih svim interesima javnosti, u velikom broju slučajeva izmiče i podliježe pravilima senzacije, plasiranosti i prodaje informacija, a prvenstveno šteti kvaliteti komunikacije u bosanskohercegovačkom društvu. Sa regulatornog stanovištva novinarske prakse, BiH posjeduje solidan okvir u kojem relativno korektno djeluje nekoliko dnevnih listova, sedmičnjaka, magazina itd. S obzirom na povijesnu i političku aktualnost BiH, pojavu akulturalnosti, podijeljenosti ljudske svijesti i rascjepkanosti sveukupnog društva, kvalitet komunikacije u BiH je, generalno govoreći, ogledalo samoga društva - obezglavljenog, zaluđenog prekobrojnim ideologijama, trulog - na periferiji, ali i u samoj srži. Polazeći od Kodeksa za štampu u BiH, njegovih osnovnih odrednica i članova, jedna od osnovih premisa koje su ovim kodeksom postulirane je činjenica da isti treba poslužiti kao osnova sistema samouređivanja koji će se smatrati moralno obavezujućim za novinare, urednike, vlasnike i izdavače novina itd.
