Sažetak
Ćamil Sijarić jedan je od onih pripovjedača u čijem se djelu, uza sve elemente savremenoga književnog izraza, prepoznaje realistička osnova pripovijedanja vezana za njegov rodni Sandžak, historijska dešavanja i način života ljudi na tim prostorima. Kultura iz koje izviru njegovi likovi je patrijarhalna, stroga, čvrsto vezana za svoje nepopustljive običajne zakone i kruta moralna načela. To je kultura u kojoj je muškarac mnogo više uvažavan od žene; žena se tretira kao biće manje vrijedno i podređeno s nametnutom obavezom da poštuje muža jer on je čovjek. Ukazujući na besmisao historije, Sijarić fabule svojih romana smješta u periode krupnih historijskih previranja, ratova i seobi u kojima je poljuljana i tradicionalna porodica. U svim romanima porodica je u stanju krize, izgubljen je bilo kakav apsolutni poredak vrijednosti, a likovi u prekoračenju granice dozvoljenog isprobavaju održivost norme. Pa ipak, i u takvoj situaciji, mjesto žene kao tanjeg kraja u kući čvrsto je zadržano.
Najveći broj ženskih likova u romanima se pojavljuje kratko, ali gradi snažne i upečatljive epizode kroz tematiziranje braka, tjelesne ljubavi, smrti, sramote, ropstva, moći ili narodnog vjerovanja.
