Sažetak
Roman Most gradi kontekst autentično ženske duhovnosti koja istrajava u vrtlogu svojih historijskih i uopće kulturnih determinanti. Naslovna metafora romana otima se primjenljivosti na ženski životni/kultumi prostor jer se njegova metaforička očitost u muškom simboličkom poretku provjerava „odozdo“, sa ne-mjesta muškoga kulturnog obitavanja. Tako žensko iskustvo u romanu zjapi nepremostivošću, a naslovna metafora kvazimetaforičnošću iz koje se njen sadržaj izliva u smisao koji zapravo i želi pokriti - u unutarnje kretanje autorke/junakinje oslikanim koridorima/mostovima koji su iskonske, a ne kulturne ženske poveznice. Ženska imaginacija Jasmine Musabegović zasniva svoj kreativni izraz, čini se, na inskripciji u tekst eruptivne snage ženskog kreativnog tijela koje osobenim metaforičkim registrom proizvodi svoje otpore (re/o)presijama kulture. Retrospektivno orijentiran, taj jezik traga za ženskom recepturom znakova koja može vratiti autentičnu osjećajnost života i progovoriti, kako veli Shoshana Felman, i protiv i izvan spekulativne falogocentričke strukture, te stičući status koji se ne definira faličnošću muškog značenja - provjeriti muški govor o nepodesnosti ženske invencije i ženskom strahu od patrijarhalnog autoriteta umjetnosti.
