Sažetak
U ovom članku, kao što je vidljivo iz samog naslova, bavimo se ulogom konvencije i intencije (namjere) prilikom realizacije govornih činova. Dok je 'utemeljitelj' teorije govornih činova John Austin kategorično tvrdio da su govorni činovi u suštini konvencionalni, P. F. Strawson zastupao je stav da je kod jednog broja govornih činova za njihovo razumijevanje od presudnog značaja prepoznavanje namjere govornika. Kasnije su se brojni drugi istraživači ove oblasti svrstavali na jednu ili drugu stranu, ali se najrealnijim ipak čini noviji Searlov pristup koji predstavlja neki vid srednjeg puta - konvencija i intencija u svom sadejstvu omogućavaju razumijevanje govornih činova.
