Sažetak
U radu se predstavlja i kratko analizira roman Žene, glasovi Jasmine Musabegović, koji je ispisan u poliperspektivi pripovjedačkih glasova, koji govore o posljednjem ratu u različitim prostorima i gradovima, ali gotovo isključivo iz ženske perspektive. Strukturalna složenost romana ostvarena je u neprekidnom izmjenjivanju pripovijednih glasova i pozicija, smjenom ih- i er-forme, uz napomenu da je i pripovijedanje u trećem licu uvijek subjektivizirano. Svaki iskaz jeste vrisak svjedoka zločina, a skup svih različitih glasova iz različitih vremenskih perioda izvodi autoricu iz narativnosti i uvodi u esejističko promišljanje o suštini zločina. Ovaj roman posljednji je u trilogiji koju čine još Skretnice i Most, a kojom je obuhvaćena historija porodice Malić od Drugog svjetskog rata do agresije na Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina prošlog vijeka. Ključna tema romana jeste propitivanje smisla umjetnosti u vremenima ratnim, te nemogućnost ljudska da zašuti, iako pred počinjenim zločinima ostaje nijem.
