Retorički elementi u izjavama glasnogovornika

Sažetak

Govorništvo je praktična realizacija pravila o lijepom govoru, odnosno primjena pravila retorike u govoru. Savremena nauka suštinski se oslanja na antičku misao definirajući da je za uspješan govor ključno: šta se govori, ko govori i kako. Moderna retorika ostavlja govorniku da sam izabere ili odluči kako će biti organiziran njegov govor. Govor je direktan, neposredan i ličan. Govor analiziramo i očima i ušima, pa su gestikulacija, boja glasa i intonacija elementi govora koji će također ostaviti utisak.

Tri su komponente glasnogovorničkog komuniciranja s javnosti: govorenje, slušanje i interakcija. Dobar glasnogovornik treba ovladati vještinom govorenja, vježbati glas i izgovor. S obzirom da je televizija masovni medij putem kojeg je komunikacija usmjerena na širu javnost, tako je i publika heterogena, disperzivna, pa govornici moraju voditi više računa o izboru jezičkih sredstava, ali i o neverbalnoj poruci koja će ostati duže u pamćenju gledalaca. Govorni stil treba biti jasan, uz korištenje riječi i jezičkih sredstava koja su poznata svima ili makar većini javnosti kojoj se govornik obraća. Izabrati prikladan izraz značilo bi da je diskurs uravnotežen i usklađen sa sadržajem. Govoriti putem televizije podrazumijeva tri vrste komunikacije: neverbalnu, paraverbalnu i verbalnu komunikaciju.

Sporazumijevanje podrazumijeva dva nivoa komunikacije: predmet o kojem se govori ili sadržaj te komunikacijski odnos. Glasnogovornici jesu ličnosti, ali u kontekstu institucije koju predstavljaju oni “igraju” socijalne uloge i ponašaju se u skladu s tim.

Rad se bavi analizom izjava glasnogovornika, i to analizom verbalne kontekstu televizijskog nastupa i stilom govora na datim primjerima.