Sažetak
U ovome radu bavimo se značenjem i ulogom književno – pedagoških eseja koje su u prva tri desetljeća 20. stoljeća pisale njemačke autorice. To je doba kada dolazi do značajnih promjena u području obrazovanja žena, pa se u spomenutim esejima raspravlja o različitim segmentima tog pitanja. Dok se neke autorice bave pitanjem ukidanja celibata za učiteljice i njihovim plaćama, druge se bave važnosti jednakih obrazovnih uvjeta za dječake i djevojčice, kao i stvaranjem pretpostavki za konkretnu izobrazbu žena. Eseji kojima se bavimo u ovome članku nastavak su tradicije u pisanju takvih tekstova koja u Njemačkoj započinje u 17. stoljeću, a u prvim desetljećima 20. stoljeća poprima zanimljive obrise, čak i u obliku autobiografije. Analizirani eseji predstavljaju zanimljive primjere žanra koji povezuje dva naizgled nespojiva područja, ono književnosti i pedagogije.
