Pointilistička rekonstrukcija stvarnosti - problem istovremenosti različitih vidova umjetnosti

Sažetak

Članak Pointilistička rekonstrukcija stvarnosti – problem istovremenosti različitih vidova umjetnosti predstavlja osebujni prikaz stvaralaštva jednog perioda u razvoju umjetnosti, upućujući na srodne pointilističke doživljaje u slikarstvu i književnosti impresionizma. Riječ je o činjenici da autor stupa u neraskidiv, blizak odnos sa umjetnošću, gdje nije važno sredstvo kojim se on služi, već mu je jedino mjerilo – subjektivna interpretacija spontanog umjetničkog doživljaja. U umjetničkom okruženju koje ne uvažava tradicionalan način razmjere, materiju, masu, ali mu je važna svjetlost, promjena perspektive, zrak – impresionističko slikarstvo nalazi svoje sigurno utočište. U traganju za savršenim impresionističkim proporcijama, slikar se odriče ustaljenih umjetničkih predodžbi i spontano se hvata u koštac sa promjenljivom stvarnošću. S obzirom na to da impresionističko slikarstvo ima izražajna sredstva pomoću kojih oblikuje predmet svog interesovanja, pokušava se dokučiti koji su jezički izrazi ekvivalentni likovnoj umjetnosti. Cilj je porediti kako izgleda prolazni, površni, momentalni utisak, kad ga slikar prenese na platno, a pjesnik uobliči u stih, crticu, pripovijetku ili neku drugu kraću literarnu formu, karakterističnu za taj period. Ova se rasprava, između ostalog, bavi i mogućnošču kako njemački impresionizam osloboditi njegovih francuskih „okova“, odnosno kako francuskom uzoru oduzeti ponešto od njegovog aureola umjetničkog predvodnika epohe.