Sažetak
Postpozicijske skupine u kojima postpozicija için (za, radi, zbog) ili dolayı (zbog) ima funkciju postpozicijskoga člana jesu sintaksičke konstrukcije kojima se može iskazivati značenje uzroka. U takvim adverbijalnim skupinama uzroka funkciju leksičkoga jezgra preuzima imenska skupina koja u procesu nominalizacije nastaje preoblikom ishodišne rečenice s finitnim predikatom i u kojoj funkciju upravnoga člana obavlja glagolska imenica na -DIk / -(y)AcAk. Cilj rada jeste analizirati gramatičke i značenjske osobitosti postpozicijskih skupina kojima se iskazuje značenje uzroka u savremenome turskom jeziku. Rad se bavi i značenjski bliskim sintaksičkim konstrukcijama u bosanskome jeziku. Takvom se analizom nastoji ukazati na sintaksičke konstrukcije kojima se iskazuje uzročno značenje u turskome i bosanskome jeziku, koji su genetski i tipološki različiti jezici.
